Proces proizvodnje vrućeg pocinčavanja
Vruće pocinčavanje (pocinčavanje/HDG) također se naziva vruće pocinčavanje i vruće pocinčavanje: to je učinkovita metoda protiv korozije metala i uglavnom se koristi za metalne konstrukcije u raznim industrijama. To je uroniti čelične dijelove s kojih je uklonjena hrđa u rastaljenu cinkovu tekućinu na oko 500 stupnjeva, tako da je sloj cinka pričvršćen na površinu čeličnih komponenti, čime se postiže svrha zaštite od korozije. Tijek procesa vrućeg pocinčavanja: dekapiranje gotovog proizvoda - pranje vodom - dodavanje otopine za pocinčavanje - sušenje - pocinčavanje - hlađenje - kemijska obrada - čišćenje - poliranje - završeno je vruće pocinčavanje. Vruće pocinčavanje razvijeno je iz starije metode vrućeg pocinčavanja. Ima 140-godišnju povijest otkako se Francuska prijavilavruće pocinčavanjeu industriju 1836. Međutim, industrija vrućeg pocinčavanja razvila se u velikoj mjeri u posljednjih trideset godina s brzim razvojem hladno valjane čelične trake.

Budući da je dobiveni premaz deblji, vruće pocinčavanje ima bolja zaštitna svojstva od elektropocinčavanja, pa je važan zaštitni premaz za čelične dijelove koji se koriste u teškim radnim okruženjima. Vruće pocinčani proizvodi naširoko se koriste u kemijskoj opremi, preradi nafte, istraživanju oceana, metalnim konstrukcijama, prijenosu električne energije, brodogradnji i drugim industrijama. Također se koriste u poljoprivredi kao što je navodnjavanje prskalicama pesticidima, staklenicima i građevinskim industrijama kao što su prijenos vode i plina, žičane obloge, skele i mostovi. , zaštitne ograde na autocestama itd., naširoko su korišteni posljednjih godina.

1. Proces proizvodnje
Proizvodni proces vruće pocinčanih limova uglavnom uključuje: izvornu pripremu lima → obradu prije nanošenja galvanizacije → nanošenje vruće galvanizacije → obradu nakon nanošenja pločice → inspekciju gotovog proizvoda, itd. Prema običajima, postupak vrućeg pocinčavanja podijeljen je na dvije kategorije: off-line žarenje i in-line žarenje na temelju različitih metoda obrade prije nanošenja, naime:
Mokra metoda (metoda vrućeg pocinčavanja jedne čelične ploče)
Off-line žarenje jednostruke čelične ploče, metoda vrućeg pocinčavanja
Vruće pocinčavanje Wheeling metoda (metoda kontinuiranog vrućeg pocinčavanja za čeličnu traku)
In-line žarenje Sendzimir metoda (metoda zaštitnih plinova) modificirana Sendzimir metoda
Metoda US Steel Federation (isto kao japanska Kawasaki metoda) Selas metoda
Sharon Law
1) Off-line žarenje: Prije nego što vruće valjana ili hladno valjana čelična ploča uđe u liniju vrućeg cinčanja, prvo se rekristalizira i žari u peći za žarenje s dnom ili peći za žarenje u obliku zvona. Na taj način nema procesa žarenja u liniji za pocinčavanje. . Prije vrućeg pocinčavanja, čelična ploča mora održavati čistu, aktivnu površinu od čistog željeza bez oksida i druge prljavštine. Ovom se metodom prvo uklanja žarena površinska željezna ljuska luženjem, a zatim se nanosi sloj cinkovog klorida ili otapala koje se sastoji od mješavine amonijevog klorida i cinkovog klorida za zaštitu, čime se sprječava ponovna oksidacija čelične ploče. .
(1) Mokro vruće pocinčavanje: Otapalo na površini čelične ploče ulazi u tekućinu cinka prekrivenu rastaljenim otapalom na površini bez sušenja (to jest, površina je još mokra) za vruće pocinčavanje. Nedostaci ove metode su:
a. Galvanizirati se može samo u stanju bez olova. Sloj legure prevlake je vrlo debeo i slabo prianja.
b. Stvorena cinkova troska nakuplja se na granici između cinkove tekućine i olovne tekućine i ne može se taložiti na dnu lonca (jer je specifična težina cinkove troske veća od one cinkove tekućine, ali manja od one olova tekućina). Na taj način čelična ploča prolazi kroz sloj cinka i zagađuje površinu. Stoga je ova metoda u osnovi eliminirana.
(2) Pojedinačna čelična ploča: Ova metoda općenito koristi vruće valjane naslagane ploče kao sirovine. Prvo se žarene čelične ploče šalju u radionicu za dekapiranje, a sumporna kiselina ili klorovodična kiselina se koriste za uklanjanje kamenca od vruće pocinčanog željeza s kisikom na površini čeličnih ploča. Nakon kiseljenja, čelična ploča odmah ulazi u spremnik za vodu da se natopi i čeka pocinčavanje, što može spriječiti ponovnu oksidaciju čelične ploče. Nakon toga se podvrgava luženju, čišćenju vodom, cijeđenju, sušenju, vrućem cinčanju u pocinčanoj posudi (temperatura se održava na 445-465 stupnjeva), a zatim uljenju i kromatiziranju. Kvaliteta vruće pocinčanih limova proizvedenih ovom metodom znatno je poboljšana u usporedbi s mokrim pocinčavanjem, a od određene je vrijednosti samo za malu proizvodnju.
(3) Huilin cijena: proizvodna linija za kontinuirano galvaniziranje uključuje niz postupaka predtretmana kao što su odmašćivanje lužinama, luženje klorovodičnom kiselinom, pranje vodom, premazivanje otapalom, sušenje itd., a originalnu ploču treba pokriti prije ulaska u linija za pocinčavanje. žarenje u peći. Proizvodni proces ove metode je složen i trošak proizvodnje je visok. Što je još važnije, proizvodi proizvedeni ovom metodom često sadrže nedostatke otapala, što utječe na otpornost premaza na koroziju. Štoviše, AL u cinčanoj posudi često stupa u interakciju s otapalom na površini čelične ploče kako bi se stvorio aluminijev triklorid i troši se, a prianjanje premaza se pogoršava. Stoga, iako ova metoda postoji već gotovo trideset godina, nije razvijena u svjetskoj industriji vrućeg pocinčavanja.
2) In-line žarenje: Radionica za hladno valjanje ili vruće valjanje izravno daje zavojnicu kao izvornu ploču za vruće pocinčavanje i izvodi rekristalizacijsko žarenje za zaštitu plina u liniji za vruće pocinčavanje. Metode vrućeg cinčanja koje pripadaju ovoj industriji uključuju: Sendzimir metodu, modificiranu Sendzimir metodu, US Steel Union metodu (isto kao japanska Kawasaki metoda); Silas metoda; Sharon metoda.









