Tvrdoća hladno valjanog čelika ovisi o nekoliko čimbenika, uključujući određenu vrstu čelika, postupak hladnog valjanja i svaku naknadnu toplinsku obradu ili otvrdnjavanje. Hladno valjani čelik često je poznat po većoj tvrdoći od vruće valjanog čelika. Evo nekoliko ključnih točaka o tvrdoći hladno valjanog čelika.
Otvrdnjavanje: Hladno valjanje uključuje smanjenje debljine čelika na ili blizu sobne temperature. Ovaj proces deformacije uzrokuje otvrdnjavanje, što povećava tvrdoću i čvrstoću čelika. Što je čelik više hladno valjan, to je veći stupanj otvrdnuća.
Vrste: Različite vrste hladno valjanog čelika imaju različite ocjene tvrdoće. Neki tipovi su sami po sebi tvrđi od drugih, dok su drugi dizajnirani za bolju sposobnost oblikovanja, ali mogu biti malo manje tvrdi.
Žarenje: U nekim slučajevima, hladno valjani čelik može se žariti nakon hladnog valjanja. Žarenje uključuje zagrijavanje čelika na određenu temperaturu i potom polagano hlađenje. Žarenjem se smanjuje tvrdoća i poboljšava duktilnost.
Površinska obrada: Površinska obrada hladno valjanog čelika također utječe na njegovu tvrdoću. Čelik s glatkom površinom može imati drugačiju raspodjelu tvrdoće od čelika s hrapavom površinom.
Metoda ispitivanja: Tvrdoća čelika obično se mjeri tehnikama kao što su Rockwell (HRB ili HRC), Vickers (HV) ili Brinell (HB). Izbor metode ispitivanja utječe na prijavljenu vrijednost tvrdoće.
Kaljeno valjanje: Neki hladno valjani čelici mogu se kaljeno valjati, proces koji poboljšava ravnomjernost i jednoličnost tvrdoće čelika.
Premazi: Ako je površina hladno valjanog čelika obložena drugim materijalima, kao što je cink (galvanizirano) ili aluminij cink (galvalum), premaz može utjecati na ukupnu tvrdoću proizvoda.
Važno je napomenuti da je tvrdoća samo jedno svojstvo hladno valjanog čelika. Ostala mehanička svojstva, kao što su vlačna čvrstoća, granica razvlačenja i duktilnost, također su ključna razmatranja za različite primjene.
